Župna crkva
O crkvi
Župna crkva Presvetoga Trojstva na Vrgadi preventivno je zaštićeno kulturno dobro (2022.-2026.).
Župna crkva Sv. Trojice barokna je građevina dovršena 1687. godine i vjerojatno je bila pod patronatom obitelji Damiani koja je nešto ranije dobila u feud otok Vrgadu. Ranije je funkciju župne crkve vršila crkvica sv. Andrije uz koju se nalazilo i groblje, te je vjerojatno radi povećanja broja stanovnika podignuta nova prostranija župna crkva na brdu Sudujam. Na tom lokalitetu zabilježeni su rijetki antički nalazi i kasniji ukopi te je stoga moguće pretpostaviti da se na brdu nalazila i neka ranija kultna građevina, no za temeljitije zaključke biti će potrebna dodatna istraživanja. Postojeća barokna crkva neuobičajene je forme jer se sastoji od cilindrična svetišnoga prostora vanjskog promjera oko 8,50 m i uzdužnoga pravokutnoga crkvenoga broda vanjskih dimenzija: dužine 14,50 m i širine 7,50 m. Svetišni dio prema istoku centralne je kružne forme i nadvišen je kupolom koja naliježe na istaknuti profilirani vijenac u unutrašnjosti. Na nju prema zapadu naliježe pravokutni prostor crkve koji je na spoju s apsidom uokviren profiliranim trijumfalnim lukom koji nose dva bočna pilastra, što spada u tipično barokna rješenja. Crkva je opremljena rijetkim otvorima: jednostavnim portalom s profiliranim vijencem, okulusom nad njim, s bočnim ulazom i po jednim termalnim prozorom na bočnim stranama, te s dva manja prozora na svetištu. Vanjština je u potpunosti ožbukana, a od kamene plastike sačuvan je mali akroterij u vrhu krova, te kameni križ na pročelju, koji je vjerojatno zamijenio raniji zvonik na preslicu. Zvonik, odnosno manja loža za zvona, sagrađena je u neposrednoj blizini crkve početkom 20. stoljeća. Unutrašnjost crkve je također ožbukana i opremljena novijom podnom oblogom. U svetištu, koje je od crkvenoga broda bilo odijeljeno malom baroknom balustradom, nalazi se glavni oltar koji taj centralni prostor dijeli na prednji svetišni dio i malu sakristiju u pozadini. Crkva je opremljena vrijednim baroknim oltarima i kasnijim drvenim pjevalištem.
❶ Glavni oltar sa slikom i svetohraništem
Glavni oltar župne crkve, izrađen od mramora s višebojnim umecima, sastoji se od starijega dijela: barokne oltarne menze i svetohraništa iz druge polovice 18. st. i od klasicizirajućega gornjega dijela (retabla) sa stupovima s kraja 19. stoljeća. Donji dio oltara i svetohranište, vrlo kvalitetne izvedbe, rad su lokalnih altarističkih radionica Dell'Aqua i Degan koje su poznate po brojnim oltarima kojima su opremali crkve na zadarskim otocima. Gornji dio oltara nekoć je bio drven s pozlaćenim stupovima, te je zamijenjen mramornim zbog dotrajalosti. Oltarnoj cjelini pripadaju i bočna vrata sakristije s dekorativnim nadvratnicima i skulpturama anđela.
❷ Oltarna pala Presvetog Trojstva
Oltarna pala Presvetoga Trojstva starija je slika postavljena u pravokutni okvir novijega dijela oltara. Uvjetno se može datirati u 17. stoljeće i odrediti kao djelo nepoznata venetskoga baroknoga slikara te je vjerojatno bila naručena prilikom dovršenja crkve 1687. godine. Riječ je o prikazu Presvetoga Trojstva s Bogom Ocem, Kristom i Duhom Svetim među anđelima u gornjem dijelu pale, dok se u donjem dijelu nalaze sveci vezani uz sam otok Vrgadu, kao i uz šire zadarsko područje kojem pripada. Prikazani su u prvom planu s lijeva na desno: sv. Duje, sv. Šime i sv. Jeronim kojemu do nogu leži lav, a među njima se nalaze sv. Mihovil Arkanđeo kao mladi vojnik s krilima i sv. Andrija starije fizionomije sa svojim križem.
❸ Bočni oltar Gospe od Ružarija s kipom Bogorodice s djetetom
Bočni oltar na sjeveroistočnom zidu izrađen od mramora s višebojnim umecima nastao je sredinom 18. stoljeća. Manjih je dimenzija u odnosu na glavni oltar, ali je bogatije dekoriran što se osobito odnosi na gornji dio oltara s čak tri pune skulpture anđela i jednom glavom kerubina. Iako su skulpture pomalo nestručno prebojane, u cjelini je oltar kvalitetan barokni rad koji se pripisuje majstoru Girolamu Piccu.
U dubokoj polukružnoj niši oltara je sjedeći kip Gospe od Ružarija koja na koljenu drži maloga Isusa, s kojim zajedno pruža krunice prema puku. Riječ je fino oslikanoj skulpturi, nježnih izraza lica i gesti, koja je vjerojatno nastala na početku 20. stoljeća.
❹ Bočni oltar Sv. Križa sa slikom
Bočni oltar na jugozapadnom zidu istih je odlika kao i onaj s kipom Gospe od Ružarija, te je vjerojatno rad istoga majstora Girolama Picca iz sredine 18. stoljeća. Poput prethodnoga, donji dio oltara je jednostavniji, dok je gornji bogatije artikuliran sa stupovima od crnoga mramora i tri skulpture anđela i jednom glavicom kerubina, koje su nestručno preslikane.
Po sredini oltara smještena je u lučno nadvijenom okviru slika s prikazom Skidanja Krista s križa nepoznata mletačkoga slikara, vjerojatno iz kasnoga 18. stoljeća. U dramatičnoj i pomalo rustičnoj maniri prikazana su četiri muškarca koji skidaju Kristovo tijelo s križa, a pod njima su okupljene četiri žene među kojima su Bogorodica i Marija Magdalena. Pozadinu ispunja veliki prostor neba s oblacima i planinskim pejzažem s oštrim vrhuncima te prikazom manjega grada u donjem dijelu.
❺ Ophodni križ
Procesijsko raspelo izrađeno je od srebrnog lima na drvenoj bazi koji je ukrašen tehikama iskucavanja i graviranja. Drška je bogato ukrašena florealnim motivima, a sam križ je na krajevima ukrašen trilobama koje tvore proširenja za smještaj reljefnih dopojasnih figura evađelista (gore sv. Ivan, dolje sv. Luka, desno sv. Marko, lijevo sv. Matej). U središtu je korpus raspetoga Krista uokviren zrakama. Način oblikovanja reljefnih likova i dekoracija upućuju na barokno razdoblje i mletačke radionice kao mjesto i vrijeme nastanka križa, poput drugih sličnih primjeraka sačuvanih na zadarskom području.
❻ Kip Bogorodice s djetetom
Sjedeći kip Bogorodice izrađen je od drva i polikromiran te je vjerojatno nastao u 19. stoljeću. Kao i drugi kipovi namijenjeni odijevanju i izlaganju, vjerojatno su samo lica i ruke detaljnije obrađeni. Bogorodica sjedi na prijestolju i lijevom rukom podržava maloga Krista, dok joj je desna ruka podignuta (vjerojatno je držala krunicu). Lice joj je ovalno i pravilnih crta, pogled oboren, a ispod plavoga vela prebačena preko glave nazire se smeđa kosa. Na lijevoj joj nozi stoji Dijete Isus koji desnu ruku nježno pruža prema majčinu licu dok mu je lijeva podignuta (vjerojatno je u njoj nosio krunicu). Na tjeme Bogorodice i Krista naknadno su aplicirane srebrne zavjetne krune, te su im oko ruku i vrata povješani zavjetni darovi.
❼ Krstionica
Kamena krstionica s metalnim pokrovom vjerojatno potječe iz baroknoga razdoblja nastanka same crkve. Dekoracija poput ukrasa ribljega mjehura u podgledu zdjele i nosača u obliku balustera dvostruke kruške karakteristični su oblikovni elementi za tu vrstu crkvenoga namještaja te stilski traju kroz dulji period 17. i 18. stoljeća.